Moj tata
nedjelja, 08.03.2015.Danas sam prvi puta osjetila njegovih preko 50 godina. Prošlo već toliko godina od kada je čarobne trenutke, poznate samo nama, rezervirane samo za očeve i kćeri, zamijenilo mojih odraslih dvadeset i nešto, kada znam da te više ne bih trebala toliko željeti uz sebe, a ne mogu se oduprijeti . Moj saveznik protiv maminih sitnih zabrana, moja podrška, moj zaštitnik. Kad ga boli , uvijek kaže: " Ne brini kćeri. Kako si ti? " Istog trena sebično zaboravim na njegovu bol i nastavljam brbljati o svojim usponima i padovima. Iako smo daleko, kad ne mogu spavati, on to intuitivno osjeti pa ne spava i on. Koliko sam puta bila ljuta na njega i svašta mu rekla, a on mi je opet oprostio i uvijek iznova govorio da će biti tu za mene, uvijek.
Danas je prošao 250 km samo da me vidi i pita kako sam, da me izvede na ručak, a ja sam samo šutila. Prvi puta sam uočila bore na čelu, umor u očima, način na koji priča o odnosima s drugim ljudima u meni je izazvao nemir. Spoznaja da je i on samo čovjek, sa svojim brigama i radostima u meni izaziva ogromnu tugu. Jedan je od onih trenutaka kada želim vratiti vrijeme na točku u kojoj me učio pecati, s tim da je on stavio crva i skidao ribu jer se meni gadilo, a super mi je bilo mahati štapom i vikati kad bi zagrizla. Želim vrijeme kad me učio voziti bicikl, vozio na sviranje , kada je otjerao iz kuće dečka koji me prevario i održao mi lekciju o tome da mi nije palo napamet trčati za dečkima, kada je bilo nemoguće ne riješiti problem jer sam znala da je tu tata koji rješava sve.
Nisi savršen. Imaš mana, ne možeš riješiti sve moje probleme, nećeš zauvijek živjeti. To me boli. Više od svega.
Volim ga.
komentiraj (0) * ispiši * #
"Ma gle kakvo je vrijeme!"
srijeda, 04.03.2015.Pokušavam svladati html kako bi blog dobro izgledao. Ne ide mi pomicanje kalendara i ostalih kućica sa jedne na drugu stranu. Tipkam left, pa right, upisujem naredbe pa ponosno kliknem na "Pogledaj blog" i vidim pet neusklađenih boja.
Divno - drek smeđa, zelena, plava, siva i ružičasta.
Odjednom totalna anhedonija. Odustajem i ubacujem podlogu pronađenu na google pretraživaču. Nije da sam zadovoljna trenutnim dizajnom. Problem je, osim u vanjštini bloga, u tome što je google riješio problem moje lijenosti i u tome što mi to nimalo ne smeta...
Danas ću optužiti sive oblake i kišu za vlastitu lijenost.
Smijem?
komentiraj (2) * ispiši * #